Brak nije za kukavice

Predrasude o braku i bračnom životu

Nije čudo da se od starosaveznih vremena u otajstvu ljudske ljubavi prepoznavalo otajstvo Božje Ljubavi. Da je veza muškarca i žene znak odnosa Boga i čovjeka.  Zato bi svatko, tko živi u takvom odnosu, trebao imati na pameti da svojim bračnim životom svjedoči Božju ljubav i dobrotu. No, kao što pjeva klasik, samo rijetki nađu rijetke. Većina ljudi, nažalost, pristaje na manje kvalitetan odnos i po njihovim životima se ne proslavlja Bog niti je njihov  brak znak Božje ljubavi i dobrote. Ne žive u oazi međusobnog  uvažavanja i pomaganja, nego u zatvoru i muci. Brak nije za kukavice niti za sebične niti za površne. Brak nije za nezrele.  Brak je za one spremne na zajednički rast, predanje,  sagledavanje stvari iz drugoga kuta.  Brak je za zrele ljude. Stoga je najvažniji posao u pripremi za brak- izgrađivanje sebe. Život u braku je poziv. Život u braku je karizma. Život u braku je talent. Talent za brak je posebniji od svakoga drugog poziva jer se intenzivnije živi u odnosu s drugom osobom. Nitko nije sam u braku. Niti sam može održati brak. Niti sam može brak učiniti blagoslovom. Brak je zajedničko poslanje osoba koje su se prepoznale i opredijelile za zajedništvo. Koje žive blagoslovljeno i postaju blagoslov.  Ponajprije za obitelj, a onda i za svakoga drugog čovjeka. Brak može biti kvalitetan jedino ako ga sklapaju dvije osobe koje mogu funkcionirati samo-stalno. Ako ga sklapaju dvije potpune i samostalne osobe. Brak je vrijedan samo ako se ne mora sklopiti. Ako osobe koje se odlučuju za brak ne trebaju jedno drugo.Ali žele jedno drugo. Brak je smislen jedino ako dvije osobe mogu živjeti  jedna bez druge. Ali žele živjeti zajedno. I jedno za drugo. Brak je promašen ako u njemu netko pronalazi spas ili se pak žrtvuje. Ali je blagoslov ako se dvije osobe potpuno,  slobodno i dragovoljno daruju jedno drugom. Mnogi će nepromišljeno reći da je danas brak u krizi, kao da je moguće da sakrament oslabi ili da Božja milost zakaže. Nije problem u braku nego u mentalitetu svijeta u kojemu živimo. Problem je u okorjelosti srca našega. Problem je u tome što za mnoge brak nije osobno opredjeljenje, nego nužnost uvjetovanja tradicijom ili situacijom. Problem je u tome što mnogi koji stupaju u brak - zajednicu života muškarca i žene doživljavaju kao priliku za uživanje, a ne kao odgovorni suživot. Problem je u tome što mnogi vjenčanje doživljavaju kao cilj i ostvarenje, a ne kao početak onoga što se ima zajednički ostvariti. Problem je u tome što mnogi ne shvaćaju da je brak živ te da ga je potrebno uzdržavati na životu nježnošću, dobrotom i ljubavlju. Problem je u tome što mnogi ne izgrađuju sebe i ne bore se protiv zlih sklonosti i napasti. Problem je u tome što mnogi šute i pretpostavljaju, a rijetki pitaju i razgovaraju. Problem je u tome što rijetki zajednički mole i slave euharistiju. Ali sreća je da se svi problemi mogu riješiti  vlastitim nastojanjem, djelotvornom ljubavlju partnera i Božjom milošću. Nikola Kuzmičić, Veritas, travanj 2011.